English
Header Blue
Izložbe
O nama      Izložbe      Zbirke      Kontakt      Arhiva      Online zbirka

Izložbeni prostori

Muzej moderne i suvremene umjetnosti
Dolac 1/II, Rijeka

Mali salon
Korzo 24, Rijeka

Radno vrijeme izložbe Ponovno zaposjedanje muzeja u Malom salonu
svaki dan od 10 - 21 sat

Zimsko (od 1.10. do 30.4.):
utorak – subota, od 11 do 18 sati
nedjelja, od 11 do 13 i od 17 do 20 sati
ponedjeljkom i praznikom zatvoreno

Ljetno (od 1.5. do 30.9.):
utorak – petak, od 11 do 20 sati
subota i nedjelja, od 11 do 14 i od 18 do 21 sat
ponedjeljkom i praznikom zatvoreno

ponedjeljkom otvoreno uz prethodnu najavu
(051 49 26 11)

 

više
Arhiva izložbi
Pretraživanje

MMSU u Galeriji Podroom, Kulturni centar Beograd

Tihi krik: Cijelu priču mogu ti tek šapnuti na uho

Umjetnici: Ana Adamović, Marija Ančić, Tomislav Ćurković, Igor Eškinja, Ivan Faktor, Alen Floričić, Ivan Kožarić, Mirna Kutleša, Dalibor Martinis, Paula Muhr, Vladimir Nikolić, Ivana Pegan Baće, Slava Raškaj, Davor Sanvincenti, Annika Ström, Dino Zrnec

Kustosice: Ksenija Orelj & Nataša Šuković

Galerija Podroom, Kulturni centar Beograd, Knez Mihailova 6
6. 3. – 20. 4. 2017.


Otvorenje: četvrtak, 16.3. u 19 sati


Radno vrijeme Galerije: svakog dana osim nedjelje od 12 do 20 sati

martinis_d.jpg

Izložba nastaje iz želje predstavljanja Muzeja izvan kuće i poznatih galerijskih zidova. Uz radove iz zbirki MMSU-a, okuplja radove autora zastupljenih u kolekciji Oktobarskog salona i radove pozvanih umjetnika. Od klasičnih medija do videa i instalacija, izložba kombinira različite oblike umjetničkog izraza koji se kreću rubnim prostorima između pokretne i statične slike, prisustva zvuka i nijeme vizualnosti, a u kojoj se pokušaj izvedbe glasa snažno osjeća. Donosi radove uglavnom nastale u posljednjih desetak godina uz iznimku Slave Raškaj čija je crtanka nastala 1899. godine.

Tihi krik: Cijelu priču mogu ti tek šapnuti na uho pokušava obuhvatiti srodne umjetničke pristupe koji se bave fenomenima na rubu jezika i dosizanja čujnosti, vizualne elemente koristeći primarno za oblikovanje trzave zvučne slike – između nužde izgovaranja i bijega u muk. Bez obzira oslanjaju li se na zvuk ili hotimice biraju nijemu vizualnost, umjetnički radovi otvaraju liminalnu zonu u uvriježenom sustavu vidljivosti i glasnoće. Mimo dijaloških i racionalnih kriterija oslanjaju se na introspekciju i motrenje intimnih, ogoljelih trenutaka unutarnje tišine. S one strane razgovijetne glasovne artikulacije oživljavaju sporedne grlene moduse, hvatanje daha, zapinjanje glasa i potiskivanje krika koji se ponekad uspijeva osloboditi i pronaći željenu rezonancu. Ljudski glas izdvajaju kao temeljnu projekciju osobnog prostora. Naslućuju njegove granice i puknuća u otvaranju prema drugome. Zakinut za svoju čujnost, glas prelazi u tihi krik. U svojoj neprisutnosti postaje još prisutniji. U radu Marije Ančić, razjapljena usta ukazuju na krik koji ostaje nijem i vrišti kao ''prodor stvarnog'', prodor u kojem pritisci stvarnosti izlaze na usta, rupu kroz koju cijelo tijelo bježi. (Gilles Deleuze, Francis Bacon: The Logic of Sensation, 1981.)

Sasvim suprotno idealnoj artikulaciji glasa kao opuštene i smislene semantičke aktivnosti, radovi se posvećuju glasu u njegovom odsustvu, kao negativu ili sjenci govora. Oblikuju se kao izraz rubnih komunikativnih stanja. Postaju indikatori prisutnosti odsutnog. Bez jednoznačnih odgovora daju smisao kriku kao organskom vapaju za onim što nedostaje, onim što je teško dohvatljivo, nespoznatljivo. Koriste redukciju kao retorički postupak, kao vještinu onoga što nije, onoga što je namjerno izostavljeno, a može se prepoznati u napetostima glasa, u njegovom tremoru, zapinjanju. Izvlače ono što se obično nastoji prikriti, nepoželjne nesigurnosti, isključenja, tiltove u uvriježenim rubrikama normalnosti. Javljaju se kao Smetnje u komunikaciji u seriji crteža Mirne Kutleše ili kao izrasline na granicama kultiviranog i nepoželjnog tijela u radovima Paule Muhr (Double Flowers). Sučeljavanje eksponiranog i zasjenjenog tijela odvija se u titrajima skutrene ljudske siluete u instalaciji Udaljena intimnost Davora Sanvincentija. Silueta zastaje u vremenskom procjepu između bliskosti i potrebe za distancom i razdvajanjem. U tom kolebanju nailazi na vrisak koji često ostaje nečujan za druge. Ne čujete li taj stravičan vrisak oko vas koji ljudi obično nazivaju tišinom? (Werner Herzog, Enigma Kaspara Hausera, 1974.)

Oslanjajući se na ono što je prešućeno, preskočeno ili neprihvatljivo, radovi zastaju na oprekama prodirućeg i zatomljenog izraza. Nerijetko se pozivaju na apsurd i sjetan humor. U audio radu Put your faith in, Ivana Pegan Baće intimno zazivanje postavlja kao javnu izvedbu nasred grada. Moduliranim glasom opetovano ponavlja stih pjesme Who will love me now koji kao da dolazi s nebesa i istovremeno, iz utrobe nekog od neznanih pješaka. Kao što nam ostaje nepoznato je li otisak plavog kvadrata u nenaslovljenom radu Dine Zrneca negativ plavog monokroma na drugom dijelu prostorije, ili prodire iz nategnutog platna na kojem se i nazire?

Na Tihom kriku, kriza naracije i sporazumijevanja prevodi se u krizne izvedbe glasa. Ističu se njegovi zaobilazni putevi, od mrmljanja do šapta. Doimaju se poput ljubavnih priča koje se šapću nepristojnim tonom i tek u probrano uho. Umjesto razgovijetnog govora koji se lakše uklapa u jezičnu komunikaciju, ali i brže gubi u informacijskoj kakofoniji, radovi govore o dvojakom nezadovoljstvu suvremenosti – istodobno nam nedostaje riječi i imamo ih previše. Kako navodi Susan Sontag u eseju Estetika tišine (1967.), Istinska praznina i čista tišina nisu izvedive, niti idejno, niti u zbilji. Već i zbog toga što umjetničko djelo postoji u svijetu popunjenom mnogim drugim stvarima, umjetnik koji stvara tišinu ili prazninu mora proizvesti nešto dijalektično: puno ništavilo, obogaćujuću prazninu, rezonirajuću ili rječitu tišinu.

U suradnji s Kulturnim centrom Beograd.

Zahvale: Umjetnici, Zorana Djakovic Minniti, Aleksandar Jestrović / Jamesdin, KCB tim

Podrška: Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Grad Rijeka, Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije, Grad Beograd

GR.pngmkrh.jpg

Foto: Dalibor Martinis, Membrana tympani, 1995.

Powered by iSite