English
Header Blue
Izložbe
O nama      Izložbe      Zbirke      Kontakt      Arhiva      Online zbirka

Izložbeni prostori

Muzej moderne i suvremene umjetnosti

nova adresa: Krešimirova 26c, Rijeka

adresa do 1.10.2017. Dolac 1/II, Rijeka

Mali salon
Korzo 24, Rijeka

Zimsko (od 1.10. do 30.4.):
utorak – subota, od 11 do 18 sati
nedjelja, od 11 do 13 i od 17 do 20 sati
ponedjeljkom i praznikom zatvoreno

Ljetno (od 1.5. do 30.9.):
utorak – petak, od 12 do 20 sati
subota i nedjelja, od 11 do 14 i od 18 do 20 sati
ponedjeljkom i praznikom zatvoreno

ponedjeljkom otvoreno uz prethodnu najavu
(051 49 26 11)

 

više
Arhiva izložbi
Pretraživanje
RETROSPEKTIVA

TOMISLAV GOTOVAC

Anticipator kriza – Kuda idemo ne pitajte

22. 9. – 26. 11. 2017.,
MMSU @ exBENČIĆ

Otvorenje: petak, 22. 9. 2017. u 20 sati

U suradnji s Institutom Tomislav Gotovac, Zagreb

tg web.jpg

Promatranje postaje ritam, život po sebi, sa svojim svjetlom-bjelinom, sa svojim mrakom-crninom, i tempom koji taj ritam svjetla i mraka ispunjava tišinama i zvukovima/bukom. Pitanja su se gomilala, što je to laž, a što je istina. Da li je istina da se đavo, tako često pojavljuje u obličju Boga. (Point Blank, 1993.)

Prva retrospektiva Tomislava Gotovca a.k.a. Antonija G. Lauera (Sombor, 1937. – Zagreb, 2010.) umjetnika ne zadržava unutar galerijskih zidova, već ga prepušta njegovim uhodanim stazama na razmeđu kino dvorane, galerije i ulice. Sa stotinjak radova izložba naseljava dugo očekivanu zgradu Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u bivšoj tvornici Rikard Benčić. Odmotava se poput filmske trake od Art-kina Croatia do izloga u središtu grada. Proširena umjetničkim programima Art Kampa Empeduja, Dana otvorenog performansa Rijeka – DOPUST i studentskom izložbom D Day, Gotovčev lik izdvaja kao sinonim za avangardnog umjetnika i heroja popularne kulture 1, nastojeći mapirati njegov utjecaj na suvremenike, ali i na mlađe generacije umjetnika. Riječima Gorana Trbuljaka, Tomovo tijelo u umjetnosti je ogromno2 . Izložba ga pokušava obgrliti.

Retrospektiva Anticipator kriza – Kuda idemo ne pitajte meandrira između različitih medija i umjetnikovih faza. Kombinira novije sa starijim radovima, manje poznate s ključnim djelima. Autorove akcije kompilira s njihovim produžecima u novinama i dokumentima sudskih procesa. Promatra ih kao podjednako relevantne sekvence Gotovčevog rada, načine proširenja umjetničkog čina u izvanumjetničke sfere. Prva Gotovčeva retrospektiva, sedam godina nakon njegove smrti, donosi do sada najobuhvatniji presjek umjetnikovog opusa. Poprima formu dugometražnog filma čiji je glavni glumac ujedno i redatelj. U ukupnom trajanju od 1000 minuta, retrospektiva zalazi u različite žanrove, od filma potjere, političkog trilera ili društvene humoreske do povijesne sage. Zapravo svaki velik autor non-stop snima jedan te isti film, njegov film. Nastojao sam da sve te akcije budu samo sekvence jedne jedine akcije koja se zove: TOM U JAVNOM PROSTORU 3

Služeći se umjetniku srodnim postupcima poput asocijativne montaže, kontrastnog sučeljavanja slika ili vizualnog rebusa, retrospektivom Anticipator kriza – Kuda idemo ne pitajte nastojimo približiti autorovo filmsko osjećanje stvarnosti. Filmu prilazimo kao Gotovčevom uzoru za stvaranje arta, ali i modelu režiranja vlastite biografije, pri čemu granice između zbilje i fikcije postaju nejasne. Autorove režijske pristupe pratimo u filmskim i ne-filmskim medijima – od kolaža i fotografija do akcija i performansa u intimnom, javnom i medijskom prostoru. Slijedimo Gotovčevu preokupaciju odnosima između filmske režije i režije stvarnosti, s polazištem u naoko jednostavnim pitanjima – što je između nas i onoga što gledamo 4? Kako film oblikuje stvarnost? Tko je glavni, a tko sporedni redatelj? Ufuravamo li se u razdoblje za koje je već napisana knjiga snimanja? Iz presjeka umjetnikove prakse od 1954. do 2009. izdvajamo i žestoka i smirena prebiranja po osobnoj i kolektivnoj biografiji, radove u kojima aluzivna križaljka odnosa pojedinac – kolektiv navire u prvi plan (poput D Day, 1954., Akcija 100, 1979., Zameo ih vjetar / Prohujalo s vihorom, 2009.). Na ovo nadovezujemo eksperimentalno-dokumentarne radove u kojima fikcija holivudske 'tvornice snova' kolidira s iskustvom stvarnosti u doba socijalizma odnosno post-socijalizma i trijumfa neoliberalizma (npr. Kuda idemo ne pitajte, 1966., Četiri majmuna, 2008.). Strog metodološki plan, uz dosljednu anarhoidnu-apsurdističku  6 crtu najavljuju serije kolaža započete 1964. i strukturalni filmovi (Prijepodne jednog fauna, 1963.; trilogija Pravac (Stevens-Duke), Plavi jahač (Godard-Art), Kružnica (Jutkevič-Count), 1964.) u kojima se pozadinska struktura stvarnosti ogoljava i preobražava u 'dramu gledanja' 7.

Osmijesi.jpg

Slijedeći Gotovčeve pristupe i upute za čitanje vlastitog arta – iz izjava, intervjua, naslova radova i filmova, retrospektivu titlujemo naslovima pojedinih radova, umjetnikovim geslima i intimnim uporištima. U uvodnoj sekvenci naslovljenoj prema posljednjem Gotovčevom performansu Zameo ih vjetar / Prohujalo s vihorom (2009.), donosimo radove komprimirane poput filmskih kadrova, u kojima se Gotovac graničnim izvedbama postavlja kao usamljeni nosorog u bijegu od lovaca 8. Filmska figura preuzeta iz Hawksovog filma Hatari aludira na potrebu za autonomijom umjetnika, neovisno o sustavu u kojem stvara. Gotovca predstavlja u poigravanju predodređenim ulogama, mehanizmima zabrane i ograničenjima. Ljudski život na kraju 20. stoljeća produkt je nečijih želja, scenarija i na kraju režije… Umjetnik je (…) onaj koji pokušava da pliva uz lavinu koja se obrušava. Baš tako, pliva uzaludno 9.  U sljedećoj sekvenci D Day, Gotovca pratimo kao posvećenog promatrača koji pokušava uhvatiti pozadinske odnose u filmu, kao i u stvarnosti, ekstrahirati karakteristične obrasce ponavljanja i prekrojiti ih u vlastitu priču. D Day slijedi pretvaranje promatračke opsesije u režijsku izvedbu. Katkad naziremo razigrano-ironijsko iznošenje nezapaženih detalja iz stvarnosti, katkad paranoidno preslagivanje njezinih odraza, u potrazi za mogućim povodima i manifestacijama kriznih stanja. U sekvenci Apostol čistoće, predstavljamo radove u kojima Gotovac riječi prisvaja kao gradivni materijal, a verbalni delikt kao umjetnički postupak kojim testira granice medija i prikladnog izraza. U Apostolu čistoće Gotovčevo oslobađanje od vlastitih govornih blokada ispreplićemo s njegovim pokušajima pročišćavanja društvenog prostora od različitih obličja cenzura. Osvrćemo se na Gotovčeve metode podmetanja izbačenih ili potisnutih sadržaja u dominantnu društvenu sliku, ne bi li njezinu autentičnost iskazao dvojbenom, kako u vremenu izravno kontroliranih medija, tako i u vremenu demokratskog 'prosvjećenja'. Postavom nalik omanjoj kino-dvorani, sekvencom Kuda idemo ne pitajte prenosimo začudnu rekapitulaciju povijesnog razdoblja od šezdesetih godina do početka milenija. U crnohumorno intoniranim filmskim razmišljanjima, 'utvare' prošlosti izranjaju kao povodi i sastavnice današnje nestabilnosti i neizvjesnosti političkih kriza. Zbir filmova potiče na neprestano postavljanje pitanja kuda idemo, mimo takozvanih sigurnih odgovora. Pričom ART – RAT / ART – ANARCHY fokusiramo umjetnikov anarhičan tretman svakodnevice. Poigravanje dvosmislenim i sumnjičavim elementima ističemo kao umjetničko sredstvo kojim se može manipulirati društvenim preprekama, a istovremeno postaviti pitanja o modeliranju stvarnosti i uspostavljanju granica dozvoljenog. U različitim sustavima zumiramo Gotovčevo istraživanje načina preoblikovanja zbilje kroz suprotstavljanje umjetničke režije političkoj. Taj princip, sažet u Gotovčevom ultimativnom projektu PARANOIA VIEW ART (HOMMAGE TO GLENN MILLER), predstavljamo zasebnom sekvencom koja djeluje kao retrospektiva unutar retrospektive. Unutar UMJETNOSTI PARANOIDNOG POGLEDA izdvajamo arhiv dokumenata, Muzej revolucije naroda Tomislava Gotovca (1956. – 1994.), u kojem umjetnik rekonstruira vlastitu povijest kroz brojne osobne dokumente, dokumentaciju radova i službene spise. Vlastitim likom i djelom kontrira kolektivnim mitovima i pisanju povijesti po receptu vladajućih struktura, dovodeći objektivnost službene vizure do apsurda. Autorov sustavni princip preslagivanja hijerarhija važnosti donosimo i u priči Krajiška 29: Tomislav Gotovac a.k.a. Antonio G. Lauer. Umjetnikovo utočište, radna i životna baza posredovana je kao totalni umjetnički rad, posvećen naizgled neuglednim, usputnim uzorcima stvarnosti. Isječcima iz Krajiške 29 tematiziramo Gotovčev cjeloživotni projekt prekrajanja pogleda, istančan metodološki sustav prikupljanja i preoblikovanja naoko nevažnih pojedinosti osobne povijesti koje se lako zagube u perifernom vidu. Sljedeća sekvenca Božji stroj, izvana, pojavljuje se u uredskim prostorima muzeja koji najčešće ostaju izvan pogleda javnosti, a tijekom izložbe postaju poprišta ukrštanja različitih pogleda – umjetnika, muzejskih djelatnika, publike. Donosimo niz kadrova u kojima Gotovac golo tijelo izlaže kao primarni iskaz slobode i propituje njegovu prihvatljivost u javnom, galerijskom, medijskom ili političkom prostoru. Umjesto križa, amblema ili slika kontroverznih političkih vođa, kojima se ponekad oblažu zidovi javnih institucija, postavom u uredima izdvajamo golo tijelo umjetnika, prizivajući pitanje, prema kojem sadržaju osjećamo veću nelagodu? 

Udisanje zraka 3.jpg

Kroz kretanje rubnim likovima razdraganog čudaka, egzaltiranog propovjednika, ogorčenog psovača, duhovitog provokatora, umjetnika-paranoika, opstruktora javnog reda i mira, Gotovac je bez obzira na različitost medijskih izraza, društveno-političkih referenci ili umjetničkih posveta ugrađenih u svoj rad, ostao dosljedan anarhističnom principu. Zabrane su dio scenarija i dio režije. (…) Pa zašto onda ne kršiti? (…) Parametar mora uvijek biti takav da drugoga ne povrijediš namjerno (…) kao što to rade neki vlastodršci. To je taj odnos ljudi koji imaju vlast i nas koji je nemamo. Mi koji nemamo vlast nastojimo ih zajebavat 10

Izložbu Anticipator kriza – Kuda idemo ne pitajte usmjeravamo na umjetnikove strategije unošenja nereda u privid reda kojim društvene strukture nastoje prikriti vlastita iskliznuća i održati iluziju kontrole. Gotovčevo pretresanje odnosa između pojedinca i autoriteta, figure oca, vođe ili globalnog redatelja, nositelja filmskog i medijskog imperija SAD-a, izdvajamo kao paralelnu vodilju kroz izložbu. Uz umjetnikove performersko-akcijske persone i filmske personifikacije, predstavljamo njegovo karikiranje političkih aktera koji bez obzira na ideološki predznak govore tiho, ali uvijek uz nogu drže batinu. Gotovčev anarhistični princip prepoznajemo i u načinima kojima izmiče jednosmjernom čitanju vlastitog arta, svrstavanju u tabore lijeve tj. desne opcije, čak i kada naoko afirmira dominantne trendove. Podnaslovom izložbe Kuda idemo ne pitajte, referiramo se na metaforu pojedinca zasićenog ideologijama, ekraniziranu kroz fantomski prikaz čovjeka-plohe 11  koji je vođen ili vodi upitnim smjerom kretanja. Naslov je preuzet iz Gotovčevog prvog igrano-eksperimentalnog filma iz 1966., prvog u kojem se pojavljuje glazba Glenna Millera (Američka patrola) i ideološki simboli (križ transformiran u svastiku), a koji djeluje kao sugestivno podsjećanje na nestabilni karakter stvarnosti i olako hvatanje za njezine privide.

Retrospektivom Anticipator kriza – Kuda idemo ne pitajte nastojimo zahvatiti Gotovčevo meandriranje ideološki zacrtanim poljima i vješto zaobilaženje institucionalnih regula, aktualizirajući pitanje: može li umjetnik ostati nepredvidiv i interese vladajućeg establišmenta izvrtati u vlastitu 'korist'? Umjetnikovim riječima, treba pružiti mogućnost općinstvu da sve shvati ironično, a ne obavezujuće. Sve što sam radio na ulicama bio je moj sukob sa stvarnošću na jedan pasivan način, jer nikoga nisam silio da čini to isto. Na kraju krajeva, mislim da me je bilo i zabavno gledati. Stavljao sam sebe u jedan neugodan položaj da bi drugima, možda, bilo ugodnije 12.  Svojim kompleksnim opusom Gotovac je naznačio krizne situacije koje nas i danas opsjedaju, fascinantnu i uznemirujuću varljivost slika i riječi, falsifikaciju povijesti, političku neuravnoteženost, shizofreni efekt masmedija. Paralelno je svojim radovima, s osnovom u poznatim činjenicama i nadogradnjom sumnjičavih, pa i paranoidnih elemenata, rebusa i dvojakih konotacija, ucrtao moguće pomake i zaokrete od predodređenih smjerova i pravila kretanja. Njegovo golo ili prerušeno tijelo postalo je umjetnički alibi za pretresanje prikrivenog u svakodnevnom, odmjeravanje sa službenim pričama i prekrajanje njihovih režija. Anticipator kriza ili pojednostavljeno, provokator stvarnosnih iluzija, ni danas nas ne pušta u prividu javnog reda i mira već izvodi uporan striptiz političkog sustava.

Projekt je dio programa Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020. i programske linije Doba moći. Nakon riječke premijere izložba će se od 14. prosinca 2017. do 1. veljače 2018., u suradnji s House of Arts i Fakultetom likovnih umjetnosti i dizajna (Sveučilište Jan Evangelista Purkyně), održavati u Ústí nad Labem (CZ).

Knjiga Tomislav Gotovac: Anticipator kriza (urednički tim: Ksenija Orelj, Darko Šimičić, Nataša Šuković, Miško Šuvaković) bit će predstavljena 23. rujna 2017. u MMSU.

Kustosice: Ksenija Orelj i Nataša Šuković

Suradnica na izložbi i knjizi: Kora Girin

Dizajn postava izložbe: шkart

Grafčko oblikovanje knjige: Marino Krstačić-Furić i Ana Tomić

Fotografije:
Darko Bavoljak, B. V. Cobra, Boris Cvjetanović, Tomislav Čuveljak, Juan-Carlos Ferro Duque, Sarah Gotovac, Zora Cazi Gotovac, Ivica Hripko, Aleksandar Battista Ilić, Vladimir Petek, Ivan Posavec, Nino Semialjac, Boris Turković, Elejan van der Velde, Milisav Mio Vesović, Velizar Vesović, Žarko Vijatović
 
Zahvale za posuđene radove:
Kolekcija Sarah Gotovac, Institut Tomislav Gotovac, Arhiv Moja zemlja Štaglinec,  Moderna galerija, Ljubljana, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, Kulturni centar Vela Luka, Damir Čargonja, Vera Robić Škarica, Darko Šimičić

Partneri: Akademija primijenjenih umjetnosti Sveučilišta u Rijeci, Art Kamp Empeduja, Art-kino Croatia, DOPUST – Dani otvorenog performansa, Studentski kulturni centar – Galerija SKC, Hrvatski filmski savez

Medijska podrška: Hrvatska radiotelevizija, Radio Rijeka, Kanal RI,  Novi list, Jutarnji list, Kulturpunkt, Radio Soundset Trsat, Vizkultura
 
Zahvale: Sarah Gotovac, Zora Cazi Gotovac, Darko Šimičić; Tomislav Brajnović, Buga i Boris Cvjetanović, Tajči Čekada, Tomislav Čuveljak, Vlasta Delimar & Milan Božić, Sandro Đukić, Nadežda Elezović, Ivan Faktor, Dominik Grdić, Igor Grubić, Mirna Gurdon, Ivica Hripko, Jasna Jakšić, Suzana Marjanić, Zoran Medved, Petra Mrša, Diana Nenadić, Vladimir Petek, Bojana Piškur, Ivan Posavec, Željko Radivoj, Sabina Salamon, Damir Stojnić, Marina Tkalčić, Lidija Toman, Boris Turković, Elejan van der Velde, Velizar Vesović, Žarko Vijatović; Motovun film festival, Kerschoffset Zagreb, Botel Marina - Rijeka, Avvantura Film Festival

 

PROGRAM

[1] Darko Šimičić, „Newspaper art Tomislava Gotovca“, u: Ksenija Orelj, Darko Šimičić, Nataša Šuković, Miško Šuvaković (ur.), Tomislav Gotovac: Anticipator kriza, MMSU, Rijeka, 2017.
[2] Goran Trbuljak, „Naknadne meditacije o Tomu kako ga se sjećaju Goran Trbuljak i Goran Petercol“, u: Tomislav Gotovac: Anticipator kriza, op. cit., 2017.
[3] Tomislav Gotovac u: Maja Briski, „Tom u javnom prostoru“, Polet br. 285, Zagreb, 2. 11. 1984., str. 4.
[4]
Usp. Tomislav Gotovac u: „Sve je to movie“, razgovor s Goranom Trbuljakom i Hrvojem Turkovićem, Film br. 10 – 11, 1978., str. 24.
[5]
Tomislav Gotovac u: „Tom Gotovac Story”, razgovarali Mate Bašić i Zoran Simić, Polet br. 412, Zagreb, 30. 6. 1989., str. 2.
[6]  Diana Nenadić, „Deklinacija filma po Tomu/Antoniju Gotovcu/Laueru“, Tomislav Gotovac: Anticipator kriza, op. cit.

[7] Ibid.

[8] Više o performansu Ležanje gol na asfaltu, ljubljenje asfalta (Zagreb, volim te!), Suzana Marjanić, „Antonio G. Lauer ili 'Ja sam usamljeni nosorog. HATARI!': kolažno o akcijama, akcijama-objektima i performansima“, http://www.hfs.hr/nakladnistvo_zapis_detail.aspx?sif_clanci=32599#.WR6ftuuGPIU.

[9] Tomislav Gotovac u: „Pogled na istoriju Tomislava Gotovca – Totalna režija“, razgovor s Z. Kostovićem, As (Prvi Yu tabloid) br. 480, Sarajevo, 2. 3. 1980.

[10] Tomislav Gotovac u: Stvarnost je umjetnost, (razgovor s Brankom Stipančić), u: Mišljenje je forma energije. Eseji i intervjui iz suvremene hrvatske umjetnosti, (ur. Branka Stipančić), Arkzin, Hrvatska sekcija AICA, 2011., str. 99. 

[11] Usp., Diana Nenadić, „Deklinacija filma po Tomu/Antoniju Gotovcu/Laueru“, op. cit.

[12] Tomislav Gotovac u: „Sve je podređeno disanju“, razgovor s Goranom Blagusom, Art Magazin Kontura br. 26, Zagreb, 1994., str. 28.

Foto: 
Osmijesi ljetne noći u podne, 1998.
Udisanje zraka, 1962.

logoiWEB.jpg

Powered by iSite